Kako se obračunava zakonska zatezna kamata u Srbiji

Zakonska zatezna kamata predstavlja kamatu koju dužnik duguje kada zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze. U praksi se javlja u sudskim postupcima, izvršenju, privrednim sporovima, naknadi štete, obračunu potraživanja, kao i pri kontroli već sačinjenih finansijskih obračuna.

1. Koji podaci su potrebni za tačan obračun

Pre samog računanja potrebno je utvrditi činjenice koje neposredno utiču na rezultat. Najčešće su potrebni:

• iznos glavnice;
• valuta u kojoj obaveza glasi;
• datum dospelosti obaveze i datum od kojeg počinje docnja;
• datum do kojeg se kamata obračunava;
• sve delimične ili potpune uplate tokom perioda docnje;
• eventualne promene glavnice po drugim osnovima;
• odluka suda, ugovor ili drugi dokument iz kojeg proizlazi obaveza.

U složenijim predmetima često je upravo utvrđivanje pravilne osnovice i relevantnih datuma važnije od same matematičke operacije.

2. Formula za obračun

Zakon predviđa obračun prema kalendarskom broju dana docnje i kalendarskom broju dana u godini, primenom prostog interesnog računa i dekurzivnog načina obračuna.

Broj dana u godini je 365, odnosno 366 u prestupnoj godini. To znači da se kod perioda koji prelazi iz jedne kalendarske godine u drugu obračun može deliti tako da se za svaki segment primeni odgovarajući broj dana u godini.

3. Zašto se obračun deli na više vremenskih perioda

Zakonska stopa nije nužno ista tokom celog trajanja docnje. Ako se referentna stopa promeni, menja se i stopa zatezne kamate. Zbog toga se period docnje deli na intervale u kojima je važila ista stopa.

Svaki interval se obračunava zasebno, a zatim se pojedinačni iznosi kamate sabiraju. Takav pristup omogućava da se obračun proveri period po period i da se jasno vidi koja je stopa primenjena u kom vremenskom intervalu.

4. Kako delimične uplate utiču na obračun

Ako je tokom docnje izvršena uplata, obračun se ne može nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Potrebno je utvrditi datum i iznos uplate, kao i način na koji je uplata raspoređena na postojeće obaveze.

Od tog trenutka može se promeniti osnovica na koju se računa dalja kamata. Zbog toga obračun kod više uplata u praksi često sadrži veći broj obračunskih perioda.

5. Dinarske i devizne obaveze

Za obaveze u dinarima primenjuje se stopa utvrđena prema referentnoj kamatnoj stopi Narodne banke Srbije uz zakonsko uvećanje. Kod obaveza u evrima i drugim valutama potrebno je proveriti stopu koja je prema zakonu relevantna za konkretnu valutu i konkretan period.

Narodna banka Srbije objavljuje pregled stopa zatezne kamate i datume od kada pojedina stopa važi. Kod obračuna koji obuhvata više godina nije dovoljno uzeti samo stopu koja važi na dan izrade obračuna.

6. Najčešće greške kod obračuna zatezne kamate

U sudskoj i poslovnoj dokumentaciji greške se najčešće pojavljuju zbog pogrešno određenog početnog datuma, korišćenja jedne stope za ceo period, pogrešnog tretmana uplata ili pogrešnog broja dana.

1. Pogrešan datum početka kamate. Datum dospelosti i datum od kojeg teče zatezna kamata moraju se pravilno razlikovati kada to proizlazi iz pravnog osnova obaveze.
2. Jedna stopa za višegodišnji period. Ako su se stope menjale, potrebno je obračun podeliti na odgovarajuće intervale.
3. Zanemarivanje delimičnih uplata. Uplate mogu menjati stanje obaveze i zato moraju biti hronološki uključene u obračun.
4. Kapitalizacija bez osnova. Prosti obračun zatezne kamate ne treba mešati sa složenim obračunom kamate na kamatu.
5. Pogrešan tretman prestupne godine. Za obračunske periode u prestupnoj godini koristi se 366 dana.

7. Kako izgleda proverljiv stručni obračun

Kvalitetan obračun treba da omogući drugoj strani, sudu ili stručnom licu da ponovi postupak i proveri rezultat. Zato je poželjno prikazati najmanje:

• početnu glavnicu;
• datum početka i završetka svakog obračunskog perioda;
• broj dana u periodu;
• godišnju stopu koja je primenjena;
• iznos kamate za svaki period;
• uplate i promene osnovice;
• ukupan obračunati iznos.

Posebno kod veštačenja, konačan zbir bez prikazane metodologije nije dovoljan. Suština stručnog nalaza je da ulazni podaci, metod obračuna i rezultat budu međusobno povezani i proverljivi.

8. Kontrola već urađenog obračuna

Kontrola postojećeg obračuna obično obuhvata proveru pravog iznosa glavnice, početnog datuma, istorijskih stopa, evidentiranih uplata i matematičke tačnosti. Ako postoji razlika između dva obračuna, korisno je identifikovati tačno u kom periodu i zbog kog ulaznog podatka je razlika nastala.

Zvanični izvori